Šokiralo me saznanje da se moje radno mjesto ukida i da više neću raditi posao koji volim. 18 godina. Lijepe su to godine rada i svakako sam vidjela puno, naučila puno, zadovoljila svoju želju za karijerom.
U početku sam iznimno uživala što sam doma. Aaaah, mogu dugo spavati, nema žurbe nikamo! Obavljala sam si tonu stvari koje su zbog posla i nedostatka vremena uvijek ostajale na čekanju. Projekt "Foto albumi" je bio brzo riješen, pročistiti neželjene suvenire, donirati odjeću koju nikad ne nosim, izbaciti zdjelice i sav višak čaša... Sve sam si to lijepo sredila. A bilo je i pred-Božićno razdoblje tako da je cijela kuća dobila generalku. A da ne spominjem koliko su dečki bili sretni što im je mama stalno doma. Čak sam imala "Uvod u anatomiju" maraton - 14 sezona! A ha!
Debljanje je došlo upravo zbog buljenja u tv, pokupim ono što ostane u tanjurima od dečki: "joj, pa ne bum valjda tih par zalogaja bacila"..., stalno nešto gricnem, popijem koju čašu pive ili vina i eto.
Napravila sam puno dobrih promjena u prehrani, kao npr: izbacila suncokretovo ulje, margo namaze, vegetu, gotove juhe, gotova jela... Sve potaknuta blogom Anite Šupe "Istine i laži o hrani".
Kupujem sezonsko, kuham sama (loše, al' se trudim), rijetko idemo u restorane brze hrane, a pizzu naručujemo jednom u 2 mjeseca.
Ja točno znam što mene deblja: krumpir, kruh, piva (po ljetu) i grickalice, čak i one zdrave (orašidi).
Kada sam otkrila Anitin blog i pridržavala se LCHF režima prehrane, izgubila sam sav višak kilograma u to vrijeme. Ali onda je postalo iznimno stresno na poslu. Od 2012. god. je firma imala svake godine nove projekte i svake bi godine "outsoursali" neki odjel i ti bi ljudi dobili otkaz. Svake godine bi meni i kolegama visilo nad glavom da li ćemo ostati još ove godine ili ne... Evo, ja izdržala do 2018. god. Od 14 zaposlenika 2010. god do danas je ostalo njih samo 4. Pretužno! A tako nam je lijepo bilo raditi. Posao iz snova. Sad moram smisliti što dalje. Čime ću se baviti? Počela sam taktikom eliminacije poslova koji me nikako ne zanimaju. Mada sam još u fazi slanja zamolbi na sve moguće i nemoguće avio kompanije koje znam. Tako da mogu sama sebi reći: "ok, napravila si sve što si mogla."
A što se tiće viška kilograma; tu pokušavam pronaći blans / ravnotežu između onoga što deblja i što ne, a da mi je upotrebljivo na duge staze. Svi znamo da kada izbaciš škrobaste ugljikohidrate, šećer i brzu hranu, počneš vježbat da ćeš se stesati. Meni je bitno da mogu na prehrani koja mi odgovara živjeti do kraja života, a da mi ništa ne fali, da nikada ne dođem u napast da odustanem.
Shvatila sam nedavno, a nisam nikad takva bila, pogotovo ne u mladosti, da kad mi veliš da nešto ne smijem jesti, meni baš na to idu sline. Koja ludost! Biblijski. Zato sam u potrazi za tim blansom. Sigurno ću o tome puno pisati.
No comments:
Post a Comment