Čitam i čujem svuda kako za gubljenje kilograma treba veliki trud; odreći se fine klopice i puno, punooo vježbat. A i dobro se to vid'lo u tri sezone "Života na vagi".
Što ako ja uložim najmanji mogući trud?
Pretpostavljam da će mi onda trebati duplo, ako ne i troduplo više vremena da izgubim ovih 7 kg (a može i 8) viška. Ajmo tako!
Priznajem: lijenčina sam! Nećete me vidjet u teretani sigurno. Doma imam oribitrek više od 5 godina, možda čak i duže i apsolutno ga nikada ne koristim. Kod mene svakako vrijedi ona izreka da je orbitrek samo jedna skupa vješalica. Jedino što volim raditi kada je tjelovježba u pitanju je hodanje i vožnja biciklom. Eto, i to ću koristiti. Može, ajde dogovoreno.
Upravo sam oprala kupaonu. Da li se to može uključiti pod dnevnu tjelesnu aktivnost?
Moja draga pen-pal prijateljica Sanja mi je nedavno stavila bubu u uho - ples. Hm... Sjećam se kako sam stvarno uživala na satovima plesa prije vjenčanja (da se ne blamiramo pred familijom, naravno). Možda bi to bila dobra ideja... hm...
Klopa. O, ta draga, fina klopa.
Čitav život sam mršavica. Sorry, bila mršavica. Obje trudnoće su prošle bez problema i posljedica na moju liniju i to u rekordnih mjesec-dva nakon poroda.
Prva trudnoća: 33 godine, prije trudnoće 52 kg, dobila 17 kg
Druga trudnoća: 38 godina, prije trudnoće 62 kg, dobila 13 kg
Prije druge trudnoće, početkom 2009. god. počeli su problemi na poslu; reorganizacija firme, prodaja firme... Stalno nam je visilo nad glavama da li ćemo dobiti otkaz ili ne. Veliki je to stres i odrazio se na moju težinu. 2012. god. sam otkrila Anitu Šupe i LCHF. Započela s promjenama u svibnju te iste godine i do rujna izgubila sav višak i super se osjećala. Znači do tada sam natukla 65 kg, pa lijepo došla na 59 kg. Ali kako je stres bio sve veći i veći, vratila sam se na stare navike i kile su se vratile, dapače sad imam 67 kg.
Kažu stručnjaci da treba otkriti uzrok debljanju i eliminirati ga. Dakle, meni je to bio stres i gubitkom posla se trebao eliminirati? Možda i je "taj" stres, ali je došao novi! Nezaposlena sam!
S obzirom da sam optimista po naravi, vjerujem da ću uspjeti srediti svoje misli, srediti svoj život i tako smanjiti stres. Ali kako se odreći fine, ali debljajuće klope? E, to upravo namjeravam otkriti. Uz najmanji trud, izbacivajući iz prehrane gluposti i to puževim korakom. Ali trajno! Ne želim polu-rješenja i ne želim se vrtjeti u krug: dobit kile, gubit kile, dobit kile, gubit kile...
Pa ajmo započeti!
Danas će biti dan 1.
Thursday, February 28, 2019
Monday, February 25, 2019
Izgubila posao, udebljala sam se...
Od kada sam ostala bez posla, ulijenila sam se. Udebljala sam se 7 kg. Stalno sam u trenirci, nepočešljana, a ne sjećam se kad sam se zadnji put našminkala. Neću reći da sam se zapustila, jer mi je ta riječ nekako pregruba, ali da, zapustila.😞
Šokiralo me saznanje da se moje radno mjesto ukida i da više neću raditi posao koji volim. 18 godina. Lijepe su to godine rada i svakako sam vidjela puno, naučila puno, zadovoljila svoju želju za karijerom.
U početku sam iznimno uživala što sam doma. Aaaah, mogu dugo spavati, nema žurbe nikamo! Obavljala sam si tonu stvari koje su zbog posla i nedostatka vremena uvijek ostajale na čekanju. Projekt "Foto albumi" je bio brzo riješen, pročistiti neželjene suvenire, donirati odjeću koju nikad ne nosim, izbaciti zdjelice i sav višak čaša... Sve sam si to lijepo sredila. A bilo je i pred-Božićno razdoblje tako da je cijela kuća dobila generalku. A da ne spominjem koliko su dečki bili sretni što im je mama stalno doma. Čak sam imala "Uvod u anatomiju" maraton - 14 sezona! A ha!
Debljanje je došlo upravo zbog buljenja u tv, pokupim ono što ostane u tanjurima od dečki: "joj, pa ne bum valjda tih par zalogaja bacila"..., stalno nešto gricnem, popijem koju čašu pive ili vina i eto.
Napravila sam puno dobrih promjena u prehrani, kao npr: izbacila suncokretovo ulje, margo namaze, vegetu, gotove juhe, gotova jela... Sve potaknuta blogom Anite Šupe "Istine i laži o hrani".
Kupujem sezonsko, kuham sama (loše, al' se trudim), rijetko idemo u restorane brze hrane, a pizzu naručujemo jednom u 2 mjeseca.
Ja točno znam što mene deblja: krumpir, kruh, piva (po ljetu) i grickalice, čak i one zdrave (orašidi).
Kada sam otkrila Anitin blog i pridržavala se LCHF režima prehrane, izgubila sam sav višak kilograma u to vrijeme. Ali onda je postalo iznimno stresno na poslu. Od 2012. god. je firma imala svake godine nove projekte i svake bi godine "outsoursali" neki odjel i ti bi ljudi dobili otkaz. Svake godine bi meni i kolegama visilo nad glavom da li ćemo ostati još ove godine ili ne... Evo, ja izdržala do 2018. god. Od 14 zaposlenika 2010. god do danas je ostalo njih samo 4. Pretužno! A tako nam je lijepo bilo raditi. Posao iz snova. Sad moram smisliti što dalje. Čime ću se baviti? Počela sam taktikom eliminacije poslova koji me nikako ne zanimaju. Mada sam još u fazi slanja zamolbi na sve moguće i nemoguće avio kompanije koje znam. Tako da mogu sama sebi reći: "ok, napravila si sve što si mogla."
A što se tiće viška kilograma; tu pokušavam pronaći blans / ravnotežu između onoga što deblja i što ne, a da mi je upotrebljivo na duge staze. Svi znamo da kada izbaciš škrobaste ugljikohidrate, šećer i brzu hranu, počneš vježbat da ćeš se stesati. Meni je bitno da mogu na prehrani koja mi odgovara živjeti do kraja života, a da mi ništa ne fali, da nikada ne dođem u napast da odustanem.
Shvatila sam nedavno, a nisam nikad takva bila, pogotovo ne u mladosti, da kad mi veliš da nešto ne smijem jesti, meni baš na to idu sline. Koja ludost! Biblijski. Zato sam u potrazi za tim blansom. Sigurno ću o tome puno pisati.
Šokiralo me saznanje da se moje radno mjesto ukida i da više neću raditi posao koji volim. 18 godina. Lijepe su to godine rada i svakako sam vidjela puno, naučila puno, zadovoljila svoju želju za karijerom.
U početku sam iznimno uživala što sam doma. Aaaah, mogu dugo spavati, nema žurbe nikamo! Obavljala sam si tonu stvari koje su zbog posla i nedostatka vremena uvijek ostajale na čekanju. Projekt "Foto albumi" je bio brzo riješen, pročistiti neželjene suvenire, donirati odjeću koju nikad ne nosim, izbaciti zdjelice i sav višak čaša... Sve sam si to lijepo sredila. A bilo je i pred-Božićno razdoblje tako da je cijela kuća dobila generalku. A da ne spominjem koliko su dečki bili sretni što im je mama stalno doma. Čak sam imala "Uvod u anatomiju" maraton - 14 sezona! A ha!
Debljanje je došlo upravo zbog buljenja u tv, pokupim ono što ostane u tanjurima od dečki: "joj, pa ne bum valjda tih par zalogaja bacila"..., stalno nešto gricnem, popijem koju čašu pive ili vina i eto.
Napravila sam puno dobrih promjena u prehrani, kao npr: izbacila suncokretovo ulje, margo namaze, vegetu, gotove juhe, gotova jela... Sve potaknuta blogom Anite Šupe "Istine i laži o hrani".
Kupujem sezonsko, kuham sama (loše, al' se trudim), rijetko idemo u restorane brze hrane, a pizzu naručujemo jednom u 2 mjeseca.
Ja točno znam što mene deblja: krumpir, kruh, piva (po ljetu) i grickalice, čak i one zdrave (orašidi).
Kada sam otkrila Anitin blog i pridržavala se LCHF režima prehrane, izgubila sam sav višak kilograma u to vrijeme. Ali onda je postalo iznimno stresno na poslu. Od 2012. god. je firma imala svake godine nove projekte i svake bi godine "outsoursali" neki odjel i ti bi ljudi dobili otkaz. Svake godine bi meni i kolegama visilo nad glavom da li ćemo ostati još ove godine ili ne... Evo, ja izdržala do 2018. god. Od 14 zaposlenika 2010. god do danas je ostalo njih samo 4. Pretužno! A tako nam je lijepo bilo raditi. Posao iz snova. Sad moram smisliti što dalje. Čime ću se baviti? Počela sam taktikom eliminacije poslova koji me nikako ne zanimaju. Mada sam još u fazi slanja zamolbi na sve moguće i nemoguće avio kompanije koje znam. Tako da mogu sama sebi reći: "ok, napravila si sve što si mogla."
A što se tiće viška kilograma; tu pokušavam pronaći blans / ravnotežu između onoga što deblja i što ne, a da mi je upotrebljivo na duge staze. Svi znamo da kada izbaciš škrobaste ugljikohidrate, šećer i brzu hranu, počneš vježbat da ćeš se stesati. Meni je bitno da mogu na prehrani koja mi odgovara živjeti do kraja života, a da mi ništa ne fali, da nikada ne dođem u napast da odustanem.
Shvatila sam nedavno, a nisam nikad takva bila, pogotovo ne u mladosti, da kad mi veliš da nešto ne smijem jesti, meni baš na to idu sline. Koja ludost! Biblijski. Zato sam u potrazi za tim blansom. Sigurno ću o tome puno pisati.
Subscribe to:
Posts (Atom)